Književno njihalo

Problematika periodizacije književnosti bila je osnovno istraživačko područje Zagrebačke stilističke književnoznanstvene škole zasnovane na paradigmi imanentizma - unutarnjeg pristupa književnom djelu. Vrhunsko iznašašće u sklopu takve imanentističke stilističke književne povijesti bio je pojam "stilska formacija" Aleksandra Flakera ili u širem smislu tradicionalni Woelfflinov pojam književne epohe. (...) Autorica u svim svojim radovima, a u ovoj knjizii napose, privlače najdublje teorijske teme, među kojima je na prvome mjestu odnos između književnosti i zbilje, fikcije i stvarnosti.. Na to "vječno pitanje" Bernarda Katušić u ovoj knjizi odgovara jednostavnom i jasnom tezom koju pokriva Foucaultova metafora "njihala" i trima tipovima književnog "pisma" u Derridaovu smislu. Autorica argumentirano pomiče granice književnih epoha i umjesto inverzija stilskih formacija nudi lelujanje triju književnih pisama: autobiografije, bajke i medijskog pisma. Kada se tomu doda jasnoća izlaganja, analitički uvidi i uronjenost teksta u relevantnu literaturu, dobili smo iznimnu teorijsku studiju - prilog iskonskim pitanjima o biti književnosti i njezinoj "zanjihanoj" povijesti.

iz recenzije prof. dr. sc. Dubravke Oraić Tolić