Kintsugi - svatko tuguje na svoj način

Kintsugi je drevna japanska vještina krpanja polomljenih, razbijenih posuda mješavinom laka i zlatnog ili srebrnog praha. No u podtekstu je toga majstorskog zanata i prihvaćanje oštećenja, ožiljaka, nesavršenosti s kojima glavni junak u konačnici nastavlja živjeti. Pateći od posttraumatskog stresnog poremećaja („Dvaput sam se u Ukrajini našao usred minobacačke vatre. Odonda ako netko pljesne iza mene, ja se bacim na tlo ma gdje se zatekao.“), dobrovoljno se prijavljuje u psihijatrijsku bolnicu na rehabilitaciju. Okrenut promišljanjima o događajima iz vlastita života, sjećanjima na mjesta i ljude koje je susreo na Bliskom istoku i ukrajinskim prvim crtama bojišnice, krajnje uvjerljivo pripovijeda o aktualnom planetarnom trenutku, a u tu finu mrežu upletene su i priče njegovih sudrugova na liječenju.

Hemingvejski snažno i brutalno Jászberényi živi i bilježi svijet u kojemu baš ovaj čas živimo, što ga izdvaja u najsnažniji glas svoje generacije u mađarskoj književnosti.