Hamletom protiv Minotaura

Vratimo se sad oblikovanju tog drukčijeg života, života na pozornici i stvaranju drugog svijeta, svijeta scene, Hamlet-svijeta u našem primjeru. Ostavio sam vas u mraku kuće kazališne režije gdje je vaš redateljski duh u strahu vikao: Bože, kako ću to izrežirati?! U početku redateljske pripreme kuća kazališne režije nije tek prispodoba ili slikovita metafora – istina je; tamo je svaki redatelj u mraku i u strahu. Štoviše, to je pravi Minotaurov labirint u kojem čudovište s ljudskim tijelom i glavom bika uništava atenske mladiće i djevojke koji su mu privedeni. Sjetite se na trenutak mitološke priče! Nije vaša uloga da budete žrtve; redatelj mora biti Tezej koji se dobrovoljno prijavio kao sudionik te inače smrtonosne pustolovine - pobijedit će čudovište i naći siguran put iz labirinta, makar to bio i tekst Shakespeareova Hamleta.

Prispodoba Minotaurova labirinta kao temelja kuće kazališne režije krije u sebi dublju poruku o samoj naravi dramske režije: režija je igra koja se kao i svaka prava pustolovina uvijek igra na život i smrt i gotovo da mi nedostaje riječi kojima bih vam dovoljno naglasio važnost i značaj upravo te, kazališnoj javnosti oduvijek skrivene, nepoznate poruke. Cehovski obilježen kao redatelj, a profesionalno zaposlen kao nastavnik kazališne režije, Matko Sršen je neosporno značajan i kao književnik, kao pisac koji se ogledao i dokazao u nizu žanrova. Objavljujući već punih pola stoljeća, ponajmanje je nastojao zauzeti mjesto u nekom žanrovskom rezervatu, a još manje je pripadao nekoj naraštajnoj grupaciji ili određenom, jednosmjernom pravcu ili poetološkom rukavcu. Povremeno se javljao stihovima i prozama, kritikama i polemikama, esejima i studijama, dramama i komedijama u raznim publikacijama, ali je u korice dosad stavio, u knjigama okupio samo manji dio svoje obilne spisateljske produkcije (...)