Drugi zakon termodinamike

U Drugom zakonu termodinamike pratimo nekolicinu hrvatskih pisaca i njihovih prijatelja koji su se našli povodom gostovanja poznatog američkog pisca Jonathana Franzena u Zagrebu. U toj turbulentnoj noći svatko od njih priča nam svoju osobnu priču, i to onu koju nikada nikom nije ispričao jer je pretraumatična ili previše razotkrivajuća. Inicijalna je romaneskna situacija, dakle, jedan pijani tulum, ali i psihoanalitička seansa, pa ispovjedaonica gdje nalazimo niz nevjerojatnih, ali istovremeno i vrlo uvjerljivih intimnih ispovijedi.

Drugi zakon termodinamike korespondira s prvim Murphyjevim zakonom: što god može poći po zlu, poći će. Samo što se ovdje ne radi o fizikalnim ili općim socijalnim zakonima, nego o ljudskim životima u koje autor zasijeca do kosti i mi u jednom širokom zamahu, od komičnog preko tragičnog do transcendentalnog, na vrlo uvjerljiv način ulazimo u temeljne tajne čovjeka.

Dobrano prije globalne pandemije Drago Glamuzina započeo je pisanje ovog romana, čija je središnja postavka posve dekameronovska. No ono što je bitno za čitatelja jedan je drugi virus: onaj istovremeno discipliniranog i strasnog pripovijedanja. Gotovo svi likovi u ovoj priči su pisci, profesionalni krotitelji priča, no njih i njihove posljedice, pokazat će se, ponekad je zaista teško zauzdati. Glamuzina, ipak, nema taj problem: ritam romana je metronomski, tempo brz, dok se dinamika vješto poigrava iznevjerenim očekivanjem. Neka vas odabrani spisateljsko-kulturnjački milje ne obeshrabri: za razliku od tipova koje ste navikli sresti na pjesničkim soarejama, Glamuzinini likovi nepretenciozni su, slojeviti i intrigantni.

Marko Pogačar