Buka vremena

Svibanj je 1937. Muškarac u ranim tridesetima stoji ispred dizala u jednom lenjingradskom stambenom bloku. Bdije tako noćima i čeka da ga Staljinova tajna policija odvede u Veliku Kuću. Nitko od poznatih i utjecajnih osoba koje je poznavao više mu nisu mogli pomoći. A neki od njih bili su i sami odvedeni u Veliku Kuću i nisu se nikada vratili.

Ovako započinje najnoviji Barnesov roman u kojem ovaj proslavljeni engleski književnik i dobitnik nagrade The Man Booker piše o odnosu umjetnosti i ideologije, umjetnosti i totalitarizma. Čovjek koji čeka pred dizalom je Dmitrij Dmitrijevič Šostakovič, a njegova sudbina čini okosnicu priče u kojoj se razotkriva sav apsurd života u doba Staljinova terora. Krhki i neurotični Šostakovič našao se u političkoj nemilosti zbog svoje glazbe koja nije bila dovoljno melodična za narodne mase, a umjetnost, kako reče Lenjin, pripada narodu. Bizarno i ironično temeljne su opreke na kojima Barnes gradi ovaj roman koji u svakom svom segmentu poziva na slobodu čovjeka i umjetnosti.