Amadoca

U ovom velikom romanu ukrajinske književnosti autorica progovara o različitim vrstama ljubavi u kriznim trenucima za čovjeka i za čovječanstvo kao takvo, o sjećanju i zaboravu, o necjelovitosti i konstantnoj promjenjivosti ljudske osobnosti, o neispričanim pričama koje leže na dnu našega sjećanja. Roman u sebi spaja tri priče: iz vremena drugog svjetskog rata u malenom gradiću u zapadnoj Ukrajini, događajima za vrijeme sovjetskih represija te sadašnjosti, povezane nitima fragmentarnosti sjećanja, boli i ljubavi.

Okosnicu romana Amadoca čine prešućena, iskrivljena i prilagođena sjećanja koja su rezultat tumačenja prošlosti te traganja za vlastitim identitetom. Potraga za legendarnim jezerom Amadoca na čijim imaginarnim obalama žive junaci predstavlja za njih živu vodu sjećanja i mrtvu vodu zaborava, dok je samo jezero misteriozno isparilo, propalo pod zemlju te junaci moraju sami slagati krhotine sjećanja u bizarni mozaik svoje osobnosti. U Amadoci postoje i oni koji su svoj žar i žudnju, silovitu fanatičnu energiju stvaranja uspjeli realizirati izmičući žrvnju života, zaborava i nužnosti prilagođavanja te se o njima pričaju legende, to su Baal Šem Tov, Skovoroda i Pinsel. Hoće li u tome uspjeti i glavni junaci romana? Može li im sjećanje i ljubav pomoći da vide/ugledaju svoje pravo lice?