Strma, tamna, šumovita planina, na istočnom rubu Europe, na obali Crnog mora. Sveta oduvijek, otkad ljudi znaju za sebe. I žena koja se ovom knjigom vraća u svoju staru domovinu, da bi istražila priče koje se ondje, na Strandži, u Trakiji, malo u Bugarskoj, malo u Turskoj i malo u Grčkoj tkaju još davno prije Ovidijevih vremena, prastarim putevima uz rijeku Maricu, u čarobnim selima i ne posve napuštenim manastirima. U velikoj mjeri, osim o granici između svjetova i kontinenata, između političkih sustava i nevjerojatnih zapleta u koje ljudske sudbine upadaju nastojeći preživjeti njihove promjene –ovo je knjiga i o nesvjesnome. Prostor planine Strandže je dio kontinenta stariji od vremena: planina koju je zaobišlo ledeno doba, koja simbolizira granicu ne samo zemljopisnu i političku nego i prostor u kojem preispitujemo granice realnog i intuitivnog, dopuštenog i ostvarivog i koji doživljavamo kao iskonsku pražensku energiju. Kao takva, i kao i svi drugi prostori kojima se kreće ova knjiga, ona je više od svega, otpor besmislu ratničkog nasilja.
U ovom prelijepom putopisu koji je kao i svi pravi putopisni tekstovi istovremeno i vremeplov, sjajna pripovjedačica Kapka Kassabova vodi nas radoznalo, zavodnički, lucidno i vrckavo na najbolje moguće mjesto za razmišljanje o Europi: na jedno od njezinih najzanimljivijih ishodišta, na njezine balkanske granice.
