Alkemija je jedno od najstarijih i najtajnovitijih umijeća čovječanstva. Privlačila je mnoge umove i imala snažan utjecaj na povijest intelektualnog svijeta. Alkemija nije bila samo pretvaranje neplemenitih metala u zlato. Znanstvena je vrijednost alkemije bila u usavršavanju metoda i otkriću nepoznatih tvari, a filozofska i duhovna u težnji prirode i čovjeka k savršenstvu tijela i duha. Hrvatski su se alkemičari svojim radom i djelima uklopili u te mijene, osobito u razdoblju kasne renesanse. U knjizi Hrvatski alkemičari tijekom stoljeća alkemijska su mišljenja hrvatskih autora protumačena i vrjednovana u europskom kontekstu, s gledišta prirodoslovlja kasnoga srednjeg vijeka, potom s gledišta renesansne novoplatoničke prirodne filozofije i hermetizma te kršćanske kozmologije. Neka su od njih imala znatnu recepciju u europskoj znanosti, a ostavila su trag i u književnosti i umjetnosti prošlih stoljeća.
Tekstovi hrvatskih alkemičara su dosad bili neistraženi dio hrvatske povijesne, prirodnofilozofske i prirodoslovne baštine te nije bilo poznato da su na tlu Hrvatske djelovali adepti koji su se bavili alkemijom, poput kraljice Barbare Celjske, kanonika Ivana ili profesora gramatike Daniela. U ovoj je knjizi opisan i vrjednovan njihov doprinos u europskom kontekstu, a njihovi spisi i djelovanje pokazuju da su bili nezaobilazni stvaratelji europske civilizacije.