Prepoznavanje gljiva

S gljivama me prvi puta upoznao djed koji je bio farmer u Norfolku u Engleskoj. Od četvrte godine išao sam s njim u prirodu i brao ne samo livadne pečurke nego i neke neobične vrste koje su lijepo izgledale, a bile su otrovne. Izgledale su veoma opasne za djecu. Djed me naučio nešto važno: čovjek je siguran tek ako može apsolutno točno prepoznati vrstu gljiva koju bere. Od ovih ranih početaka razvio se moj životni interes za gljive koje rastu u prirodi.

Hodanje po šumi u jesen i pronalazak lijepo oblikovanih vrganja uzbudljiv je doživljaj. Tijekom pedesetak godina iskustva u branju gljiva, napredovao sam od prepoznavanja običnih lipika i pečurki do egzotičnih lisičica i vrganja. Još uvijek se razveselim kad pronađem smreke u proljeće ili prvu sezonu lisičica skrivenih ispod lišća. Dakako, uzbuđenje je tim veće Što je gljivu teže za pronaći, kao npr. mrku trubaču. Zamislite najveću pobjedu, a to je pronalazak vašeg prvog tartufa! Ili navođenje svinja i vjeverica da ih pronađu. Ali kad je n pitanju užitak i dobro jelo, kod gljiva treba biti oprezan. Točno prepoznavanje je ključ uspješnom branju gljiva.