Rumunjski filozof i tihi disident Constantin Noica (1909. – 1987.) u ovom djelu, izvorno podnaslovljenom “Prema jednoj Hegelovoj knjizi” i nastalom 1955. i 1956., daje vlastito temeljito i istinski zainteresirano tumačenje knjige Fenomenologija duha slavnog njemačkog filozofa poznatog po težini i kompleksnosti kako misli, tako i jezika. Polazeći od zaključka da Hegel “kakav jest”, odnosno u vjernom prijevodu s njemačkog, ne funkcionira i ne uspijeva zasjati i na njegovu materinjem rumunjskom, Noica izvodi dvije metodološki različite interpretacije tog klasika i tako stvara dva vjerojatno najčitkija moguća “prepričavanja” Fenomenologije. Premda imamo svako pravo kritizirati Noicine nazore i politička uvjerenja (tridesetih je godina, kao i mnogi drugi rumunjski intelektualci, simpatizirao legionarski pokret – Željeznu gardu, a četrdesete je proveo kao referent za filozofiju u Berlinu), njegovo detaljno, entuzijastično, a prema predmetu i čitatelju prijateljsko razlaganje i široka erudicija neosporni su, baš kao i iskrena želja da drugima približi sve ono što u Hegelovoj misli smatra najvrednijim – složili se mi s njegovim tumačenjima ili ne. Priče o čovjeku ujedno su i prvi prijevod neke Noicine knjige na hrvatski jezik.
