Ideja napretka vodila je naša očekivanja i djelovanja više od dva stoljeća. S prosvjetiteljstvom smo počeli vjerovati da se stanje čovječanstva može radikalno poboljšati. Povijest je nezaustavljivo krenula prema naprijed, ispunjavajući obećanje slobode i razuma. Znanstvena, industrijska i Francuska revolucija, a u nekim pogledima i ona socijalistička, bile su prekretnice na tom putu napretka. No od kraja dvadesetog stoljeća, ideja napretka uglavnom je nestala iz javne rasprave. Ponekad ga se čak proglašava i mrtvim pa su mnoge naše mogućnosti naprosto iščezle. Najbolje čemu se možemo nadati je, kažu neki, izbjegavanje nazatka. Što se dogodilo s napretkom i zašto smo prestali vjerovati u njega?
Ova knjiga nudi odgovore na ta pitanja analizirajući istodobno konceptualnu povijest napretka te društvena i politička iskustva s napretkom u proteklim dvama stoljećima. Autor dolazi do iznenađujućeg zaključka: ideja napretka bila je pogrešno zamišljena od samog početka, a njegov neuspjeh u praksi rezultat je tog pogrešnog koncepta. Iskustva u proteklih pola stoljeća omogućila su nam preispitivanje napretka na prikladniji način – umjesto njegova kraja, ona možda najavljuju početak nove, oživljene ideje napretka.
