Mit o vječnom povratku

"Da se nismo bojali pokazati previše ambicije, ovoj bismo knjizi dali drugi podnaslov: Uvod u filozofiju povijesti. Jer, napokon, takav je i smisao ovog rada, s tom posebnošću, ipak, što umjesto spekulativne analize fenomena povijesti, on ispituje temeljne postavke arhajskih društava; iako poznaju izvjestan oblik "povijesti", ona je nastoje ne uzimali u obzir.

Proučavajući tradicionalna društva nešto nas je posebno zapanjilo: njihova pobuna protiv konkretnog, povijesnog vremena, njihova nostalgija za periodičnim povratkom u mitsko doba početaka, u Veliko Vrijeme. Smisao i funkcija onoga što smo nazvali "arhetipovima i ponavljanjem" otkrivaju nam se samo ukoliko smo razumjeli težnju tih zajednica prema odbijanju konkretnog vremena, njihovo neprijateljstvo spram svake težnje prema "povijesti" samoj po sebi, to jest, povijesti kojom ne upravljaju arhetipovi."

U ovom radu nećemo određivati problem povijesti kao takve. Naša prvotna namjera bila je da u okviru misaonog polja arhajskih društava izdvojimo neke glavne crte. Činilo nam se da jednostavno iznošenje ovog posljednjega nije nezanimljivo, naročito za filozofa naviklog da svoje probleme i načine njihova rješavanja pronalazi u tekstovima klasične filozofije ili na područjima duhovne povijesti Istoka. Već dugo držimo da je zapadna filozofija u opasnosti da se "provincijalizira": ponajprije kad se ljubomorno ograđuje u svoju vlastitu tradiciju i ignorira, primjerice, probleme i rješenja istočnjačke misli; zatim kad tvrdoglavo prepoznaje samo "položaj" čovjeka historijskih civilizacija, prezirući iskustva "primitivnog" čovjeka poteklog iz tradicionalnih društava.

Držimo da bi filozofska antropologija imala štošta naučiti od načina na koji je pred-sokratovski čovjek (drukčije rečeno - tradicionalni čovjek) procjenjivao vlastiti položaj u Kozmosu. Bolje rečeno: ključni problemi metafizike mogli bi dobiti na značaju upoznavanjem arhajske ontologije."

Mircea Eliade
(Cascaes, ožujak 1945. Pariz, svibanj 1947.)