Surrender

Rođen sam s ekscentričnim srcem.

Bono je odrastao u sjevernom Dublinu s ocem katolikom i majkom protestanticom u vrijeme jačanja sektaškog nasilja u Irskoj. S četrnaest godina izgubio je majku, a praznina koja je ostala oblikovat će njegovu potragu za obitelji.
Život je započeo osjećajući se prosječnim, ali na kraju će se čitav taj život suprotstavljati predodžbi da je itko prosječan.
Njegova je kreativnost kaotična, ali sveprisutna… u studiju, na pozornici, na prosvjedu, u hodnicima Kongresa ili u baru na uglu.

Čitamo o njegovim provalama bijesa, što daje dodatnu težinu njegovu pisanju o ljubavi i nenasilju, i saznajemo da mu je ego “mnogo veći od samopoštovanja”.

Tijekom četiri desetljeća U2 se iz skupine nadobudnih tinejdžera preobražava u najveći bend na svijetu, a Bono se od povremenog aktivista razvija u neumornu silu koja se bori za otpis dugova siromašnih zemalja i nagovara vlade, pogotovo vladu SAD-a, da reagiraju na globalnu zdravstvenu krizu izazvanu AIDS-om. S njim smo u trenutku rođenja PEPFAR-a, Predsjednikova hitnog plana za pomoć u borbi protiv AIDS-a. U to je vrijeme to bila najveća zdravstvena intervencija u povijesti medicine u borbi protiv jedne bolesti. Aktiviste nevladine organizacije ONE, čiji je suosnivač, Bono opisuje kao “faktiviste”, a sestrinsku organizaciju (RED) kao “početničku drogu” koja te navuče na aktivizam.

Otvaraju nam se vrata u Bonov unutrašnji život. Jedna je od stalnih tema traćenje ljudskog potencijala, kao i njegova vjera, koju opisuje kao razlikovanje signala od buke, “tih glasić” koji najglasnije čuje u svojem braku, glazbi i u borbi protiv ekstremnog siromaštva.

Iznad svega, Surrender ljubavna je priča napisana supruzi Ali, koju je na prvi spoj pozvao istog tjedna kad je bend održao prvu probu. Alison Stewart okosnica je i nit vodilja svakog važnog prizora u ovoj drami, uključujući treći čin u koji sad ulaze, s više pitanja nego odgovora o tome za što se boriti i kad se predati.