U Južnoafričkoj Republici malog su Elona redovito tukli u školi. Jednom su ga neki nasilnici bacili niz betonske stube i tako izudarali nogama da mu je lice bilo otečeno do neprepoznatljivosti. Proveo je tjedan dana u bolnici. Ali fizički bol bio je podnošljiviji od emocionalne boli koju mu je nanosio otac – inženjer, slobodni strijelac i karizmatični sanjar.
Otac je dugo utjecao na njegovo psihičko zdravlje i stabilnost. Elon Musk odrastao je u čovjeka istodobno tvrda i ranjiva, katkad i djetinjasta, iznimno sklona riziku i dramatiziranju. Elon Musk duboko vjeruje u svoju epsku misiju, a njegova ga je manijakalna žestina, katkad i grubost, dovodila do samog ruba razaranja svega što bi ga okruživalo.
Godine 2021. uspješno je 31. put lansirao rakete SpaceX, prodao gotovo milijun automobila Tesla i postao najbogatiji čovjek na svijetu. No početkom 2022. pokajnički je govorio o svojem nagonu za dramatiziranjem. »Moram pobijediti taj krizni mentalitet koji me prati već četrnaest godina, a možda i veći dio života«, izjavio je.
Bio je to, ipak, samo čeznutljiv komentar, a ne čvrsta odluka. Unatoč toj nakani, krišom je kupovao dionice Twittera, najvećeg igrališta na svijetu. Cijeloga života, kad god bi se našao u škripcu ili se osjećao ugroženim, vraćao se na one užase koje je nekoć pretrpio na školskom igralištu, i to unatoč činjenici što je odavno bio u prilici kupiti i to igralište i još štošta.
Dvije ga je godine u stopu pratio Walter Isaacson. Sjedio je s Muskom na sastancima, obilazio tvornice i satima razgovarao ne samo s njim nego i s njegovim rođacima, prijateljima, suradnicima i suparnicima. Tako je nastala ova priča, najprije doživljena, a onda zapisana, puna ludih Muskovih pothvata i pravog pravcatog kaosa, koja traga za odgovorom na pitanje jesu li demoni koji progone Muska oni isti koji stvaraju inovacije i napredak.
