U knjizi Zlatne godine Čujić se na vrlo osoban način osvrće na svojih četrdeset godina posvećenih vertikali: od prvih planinarskih koraka u Planinarskom društvu Velebit do uspona u jednoj od najpoznatijih sjevernih stijena Alpa; od vježbališta na Okiću do prvenstvenih smjerova u Anića kuku; od toplog biokovskog vapnenca do žutog granita El Capitana.
No, ovo nije samo knjiga o njemu, ovo je knjiga i o jednoj generaciji vrsnih penjača koji su obilježili osamdesete i devedesete godine prošlog stoljeća. Dio njih koji su našli svoje mjesto u ovoj knjizi penjački nije više aktivan, dio njih nažalost je nastradao, a nekolicina njih, uključujući i autora, prkosi godinama.
Sada, gotovo na pragu šezdesetih, Čujić svojim usponima i dalje „baca rukavicu u lice“ mnogim mlađim penjačima. No, što je još važnije, i dalje se neizmjerno veseli svakom trenutku provedenom u stijeni i, kao što ime njegova smjera Never Ending Story kaže, nema namjeru prestati. Čini se, kada je penjanje u pitanju, da je on i dalje u zlatnim godinama.
