Unatrag

Izbor iz poezije Branka Čegeca Unatrag (2012–1980) nudi na čitanje autora koji je tijekom tri desetljeća u svojevrsnom „ronjenju na dah“ sudionik i protagonist suvremenoga hrvatskog pjesništva. Riječ je o upornom interveniranju u prostor vladajućih poetika, u postojeće „stanje stvari“ i strasnom čuvanju interesa za tekst, koji nerijetko nastaje iz pustoši jezika, na rubu grada, otoka, u zagubljenosti i bespućima putovanja, ekrana, praznine… Dok je mnogo toga tonulo za onoga koji je stajao pred otvorenim vratima (pjesnik tužnih jezika eseja, priloga za povijest odustajanja, arhaičnih okvira, fantoma nostalgije, sintakse kože, sintakse mjesečine, silazaka i putopisanja) – nastajali su u neuhvatljivom rasporedu crnog, relativnog i beskonačnog neprispodobiva sjećanja, patetične fraze, fragmenti, fantazije i realnosti, maskirni portreti…

Upućeni smo na pjesnika koji oksimoronski ustrajava na razlici istoga, stalnosti nestalnog, na „prisutnoj udaljenosti, na poeziju iznimne autorske geste, melankolije i tamnih mjesta, ali osebujne radijacije, zamaha i utjecaja. Uznemiravanje i odustajanje od projekta književnosti kao rezervata smisla i vječnosti, individualnost, destrukcija jezičnih i poetičkih normi, poliperspektivnost – samo su neka od uporišta pjesničkog teksta koji se za čitatelja, vjerujemo i u ovom izboru oblikuje kao ritmična, vibrantna i uzbudljiva palimpsestna magma.

Njegova pjesnička praksa na vitalan i poduzetan način kreira vlastiti teritorij (niz lijevo, niz desno, niz grom, niz pakao…) otvarajući ga čitateljima spremnim na različite iskušenja od jezika, od riječi, od stvari. Prizivajući odsutno, pjesnik Branko Čegec je opredmećivao i konstruirao različite krajolike, lica i naličja hrvatske poezije, mijenjajući strategije i mjesta pisanja, nerijetko sam iz njih iščezavajući, nudeći znakove i tragove za razliku, za dijalog, za odustajanje.