Ako bi se poetski svijet Andrijane Kos Lajtman trebalo svesti na najosnovnije odrednice, onda bi one bile misaonost i jezičnost. I pored njih – intertekstualnost. Ova cijenjena književna znanstvenica, najpoznatija po radovima iz područja suvremene književnosti, spomenute je odrednice počela izrazitije razvijati u ranom pjesničkom rukopisu Lunule (2012.) koji joj je donio nagradu “Dobriša Cesarić”, a do pune ih je zrelosti dovela u Teleidoskopu (2018.), knjizi poetskih fragmenata i finalistici Nagrade “Ivan Goran Kovačić”, potom u hvaljenoj zbirci Stepenice za Stojanku K. (2019.) te u konceptualnoj zbirci s dva isprofilirana pjesnička glasa Zarazna zona (2021.), nastaloj u suautorstvu s Damirom Radićem.
Emotivno angažirano i beskompromisno promišljanje egzistencije, ostvareno u suodnosu s aktivnim istraživanjem svježih mogućnosti jezičnoga iskaza, uz istovremenu sklonost dokumentarizmu, kao i shvaćanje svijeta kao riznice gdje se odvija kontinuirana interakcija s autorima, idejama, prirodom, ljudima iz prošlosti i sadašnjosti – odlikuje autoričino pjesništvo. Složenost ljudskih odnosa koja, između ostalog, proizlazi iz teškoća komunikacije i tragova prošlosti te brojnih uloga u koje smo uhvaćeni, u središtu je interesa nove pjesničke zbirke, uz sveprisutnu tjeskobu svijeta kakav je pred nama i oko nas. Plava i smeđa knjiga Andrijane Kos Lajtman zbirka je istodobno prozračna i gusta, puna ekspresivnog asociranja i sugestivnih slika, značenjski usmjerena teksturi ljubavi kao nosivom sastojku egzistencije.
