Pasja kola

Nova pjesnička knjiga Nataše Govedić svoj naslov, ali i kičmu – uspravnu i pripadajućem simboličkom polju izravno suprotstavljenu – duguje etici i estetici psovke. Njezine postavke složenije su ipak nego u domaćeg rodonačelnika žanra, mitskog Kamova. Pasja kola, naizgled izravno iz psovke utekla, zapravo pripadaju metarazini, području komentara – njima se neimenovane kletve raščlanjuje, vrednuje, amplificira za buduću upotrebu. Protagonist sintagme ipak je ključan, kao aktivni i kao pasivni princip. PAS se krije u svakoj od natuknica-poglavlja ovog ludičkog, lirskog PSEudo-rječnika, uspostavljajući njegov kompleksni, razgranati simbolički sustav.

Autorski glas, ne prežući od hvatanja u koštac s aktualnim društveno-političkim pitanjima, prkosi „psećem životu“: prešutnoj logici brnjice, PASivnog pristanka, uzice koja vodi i sputava. Njegovo područje borbe, oružje, sredstvo: jezik, raspojasani, znatiželjni i gipki (psećemu ipak sličan!) pjesnički jezik.