Kad je Friedrich Nietzsche devedesetih godina XIX. stoljeća najprije u Naumburgu, a potom u Weimaru pomračena uma polako kretao ususret smrti, već su se očitovali prvi tragovi osupnutosti što će je izazivati njegovi spisi. I traje ta osupnutost sve do naših dana i u promijenjenom se obliku vazda iznovice javlja.
Iza toga se nahodi skandalozan karakter njegova mišljenja, mišljenja koje još, premda itekako poznato, ni izdaleka nije uistinu spoznato. Kao kakav težak kamen-stanac leži Nietzscheovo pjesničko i filozofsko djelo i na ulasku u drugo desetljeće XXI. stoljeća i priječi nam prohod: nije lako proći pokraj njega ili ga zaobići, nije moguće preko njega hitro skočiti.
Ovdje ponuđeni izbor i prijevod aforizama ili sentenci iz toga djela ima nakanu najširem krugu domaćeg čitateljstva omogućiti da osjeti nešto od eksplozivne snage njegova govora, njegova mišljenja i pjevanja. Jer svaka Nietzscheova zapisana rečenica ima svoje mjesto u njegovoj životnoj povijesti, sama sobom svjedoči o njoj.
