Talijanske bajke

Talijanske bajke Itala Calvina književno su oblikovana panorama usmene predaje kojom odjekuju glasovi svih talijanskih krajeva, ali i odjeci dugih putovanja priča kroz svjetsku povijest. Jedno je od ključnih djela europske književnosti 20. stoljeća.

Knjiga uvodi čitatelja u raskošan svijet priča koje, Calvinovim riječima, u svojoj „vječnoj raznolikosti” nude sveobuhvatno objašnjenje ljudskoga života.

Vjerujem da su bajke istinite. Sve su one zajedno, u vječnom ponavljanju i vječnoj raznolikosti ljudskih zgoda i nezgoda, sveobuhvatno objašnjenje života koje je sporim promišljanjem nastalo u davnini i očuvano je sve do danas u seljačkoj svijesti; katalog su sudbina koje mogu snaći muškarca i ženu, posebice u onom dijelu života koji oblikuje sudbinu, a to je mladost: od rođenja, koje često nosi povoljan predznak ili pak prokletstvo, pa do odlaska od kuće, kušnji na putu odrastanja i zatim sazrijevanja i potvrde kao ljudskog bića.

U toj je jezgrovitoj osnovi, piše Calvino, sadržano sve: drastična podjela živih na kraljeve i siromahe, ali i njihova temeljna jednakost; progon nevinog i njegovo odrješenje; nađena ljubav zbog čijeg se gubitka pati prije nego što je stignemo upoznati; zajednička podložnost čarolijama, što znači da životom upravljaju složene i nepoznate sile. Osnovna je dužnost čovjeka da se nastoji osloboditi i sam upravljati vlastitim životom, ali i da oslobodi druge, jer se sam osloboditi ne može.