Zaboravljeni sin

Književno štivo, ako je dobro napisano, oduvijek je nudilo precizne odgovore na pitanja pred kojima smo se i kao roditelji, ali i kao odgajatelji osjećali slabima. Veliki uspjeh romana o mladiću odraslom u ustanovi za djecu s posebnim potrebama ne leži samo u spretno odabranoj dnevničkoj formi i gledištu infantilnog pripovjedača, nego i u odabiru trenutka kojim priča započinje. Mladić se nakon šesnaest godina vraća u roditeljski dom. Svojim čistim odnosom prema bližnjima – koji su o njemu do tada šutjeli – on oplemenjuje svijet u koji je ušao. Čini boljim i njega, i nas koji se već četvrt stoljeća ne prestajemo družiti s Gavranovim Mislavom. I uvijek iznova zatitramo nad čistoćom njegovih bilježaka.