Rijetko se pojavi pripovjedač – u ovom slučaju pripovjedačica – s moćnim, snažnim glasom kakav ima Magdalena Blažević. Njezine kratke priče natopljene su bremenom boli, tuge, čemera i ženske perspektive, one dolaze iz srca tamnog vilajeta, no bez ikakve sumnje pripovijedaju univerzalno žensko iskustvo. Djevojke i žene u mikrokozmosu Svetkovine junakinje su i žrtve, one su te koje stvaraju svijet, bez njih ništa nije moguće, ali jednako tako one ne mogu svoj svijet obraniti pred muškim nasiljem, ratobornošću, primitivizmom. Žene Magdalene Blažević i djevice su i vještice, one su te koje omogućavaju da se svijet rađa i stvara, da se održava, ali i da se urušava.
U prvijencu Svetkovina autorica je brižno probrala dvadeset pet priča, koje kroz različita, prije svega ženska iskustva govore o međuljudskim odnosima, o obiteljskim tajnama, o smrti, o rijeci koja odnosi živote, o ludilu, seksualnosti i putenosti. Stilski izbrušene i filigranski precizne, ove priče ulaze u zakutke čovjekovih misli, one dijelove koje kontrolira id, bez kojih nema vrhunske umjetnosti. Svetkovina je niska opala: Magdalena Blažević uspijeva u svakoj priči iznova, poput toga dragoga kamena, pokazati sve boje spektra, a ne samo dominantnu crnu.
