Skarabej

Ujutro nakon buđenja uz kavu listate dnevne novine i mislite da će to biti tek još jedno letimično skeniranje bombastičnih naslova nad tekstovima na kojima se nećete zadržati, a onda vam, zbog vijesti u crnoj kronici, hladan znoj natopi frotir ogrtača. Upravo to se dogodilo restauratorici namještaja Suzani Parlov, junakinji romana Skarabej Ankice Tomić, kad je u novinskoj vijesti o ubojstvu prepoznala zločin isplaniran trideset godina ranije. Da bi provjerila zlokobnu pretpostavku o ubojici, potražit će pisma svog davnog kratkotrajnog dečka Gorana u kojima se možda krije ključ razrješenja zločina i upustiti se u tihu privatnu istragu – a sve to iza leđa svom sumnjičavom suprugu, buntovnom sinu tinejdžeru i nadobudnom poslovnom partneru koji ne shvaća da je ona umjesto restauracijom namještaja zaokupljena restauracijom vlastite prošlosti.

Na prvi pogled radi se o kriminalističkom romanu, ali jaka psihološka komponenta, kao i elementi ljubavnog romana koji prate dvije veze kronološki naizgled udaljene tri desetljeća i dva braka koja se drže na tankim nitima rutine, iznevjerit će klasičan triler i unijeti u ovu prozu misterij koji se ne zadržava samo na tome tko je ubojica, nego i na mnogim drugim pitanjima na koja ćemo tražiti odgovore. Kad se kukac kornjaš iz naslova, kojega zovu još i kotrljan, pod perom Ankice Tomić zakotrlja, više nema natrag. Uhvaćeni u mrežu priče, pustit ćemo majstorici pripovijedanja da nas sigurnom rukom vodi prema izlazu iz katakombi šibenske Tvrđave sv. Nikole, gdje se ubojstvo dogodilo, ali i prema izlazu iz svih drugih rukavaca radnje u koje nas je autorica uvukla igrajući se ljubavlju, pismima, čekanjem, izdajom i osvetom.