Poetika tijela

Riječ je o esejima u kojima autorica vrlo suptilno analizira tijelo, svaki njegov, pa i najmanji dio - oko, usne, glavu, kosu, njuh, stopalo, zapešće, kožu, sluh, a to stvarno i tjelesno, fizičko "prerasta" u metafizičko (pa promišlja i o pojmovima poput duše ili vremena), pri čemu često uzmiče u skrovište poezije kao mudrosnog stajališta.

Lidija Vukčević svoje spise u prozi ne nastoji okupiti pomoću priče nego oblicima svojevrsnog poetskog enciklopedizma ili maštovitog usustavljivanja uspomenske građe. Poetika tijela originalno je zasnovan tekst bogat asocijacijama i poetskim lirizmom, koji dragocjenim poetskim govorom balansira između lirskog i dramskog, individualnog i univerzalnog.