Zoran Ferić jedan je od najvećih majstora kratke priče koju su iznjedrile devedesete, a njegove dvije zbirke, Mišolovka Walta Disneya (1996) i Anđeo u ofsajdu (2000) svakako spadaju u vrh tog žanra u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Te dvije Ferićeve zbirke priča na neki način predstavljaju genetski cjelinu, a Anđeo u ofsajdu ne samo što predstavljala konačnu potvrdu Ferićeva talenta, već i određene tematske i stilske postupke primjećene u Mišolovci razvija i dovodi gotovo do savršenstva. Ferić u njoj ostaje vjeran glavnim osobitostima svoga rukopisa – briljantnom crnom humoru, groteski i apsurdu te fabularnim iznenađenjima i opsesivnim motivima tijela, nagona, paranoja i bolesti – no druga je Ferićeva knjiga te motive i opsesije radikalizirala i potencirala, što je rezultiralo još uzbudljivijim proznim rukopisom. Jagna Pogačnik Zoran Ferić dobio je za Mišolovku Walta Disneya nagradu Dekada, a za zbirku Anđeo u ofsajdu nagradu Jutarnjeg lista i nagradu Ksaver Šandor Gjalski.
