Knjiga mojih života

Životi Aleksandra Hemona započinju u Sarajevu, tada mirnom jugoslavenskom gradu u kojem se dječakov život vrti oko uličnog nogometa i čarki s djecom iz susjedstva, natezanja sa sestrom te putovanja u inozemstvo s ocem inženjerom-pčelarom. Mladenački i studentski život nastavlja se u više-manje generičkoj pankerskoj buntovnosti, pokušajima provokacije sistema američkom glazbom, amaterskom poezijom i entuzijastičnim novinarstvom. Zatim, zatekavši se slučajno u Chicagu, izdaleka promatra kako u Sarajevu izbija rat i grad završava pod opsadom. Roditelji i sestra bježe, ostavljajući za sobom sve što su ikad poznavali; sâm Hemon započinje novi život, osniva vlastitu obitelj u dalekom, prekooceanskom gradu.
 
No ipak nije riječ o pukoj memoarskoj prozi. Knjiga mojih života, autorova prva ne-fikcijska knjiga, prkosi konvencijama i očekivanjima. Ona je efektna ljubavna pjesma barem dvama različitim gradovima: potresna oda korijenima i obiteljskim vezama; srčana posveta novom svijetu koji je prihvatio kao svoj i njime posvuda rasutim, manje ili više izblijedjelim tragovima prošlog.