Kerefeke! Kerefeke!

Prošlo je dvjestošezdeset godina od pojave Voltaireova Candidea (1759.), dvjestopedestosam od izlaska Rousseauova Émilea (1762.), stotinupedesetjedna od Flaubertova Sentimentalnog odgoja (1869.), a devedestpet od prvoga otiska Gideovih Kovača lažnoga novca (1925.). U međuvremenu je odgojni roman pao u zaborav. [...] Tužno. Jako tužno. No, što nam je činiti, ako se ni na staro ni na novo ne možemo osloniti? Pokazalo se da pedagoški duh XX. stoljeća nije pouzdan za uspostavu pravilnog sistema odgoja. Štoviše, u tome pogledu, stvari su u neredu. Na nama je da pomognemo naraštaju koji stasava pred našim očima. Na nama je da snage ujedinimo i kola novoga prosvjetiteljstva upregnemo. Da obranimo mladež od propasti. Spasimo što se spasiti može.