Adio kauboju

Neke knjige jednostavno sazriju bolje od drugih ili ostanu zauvijek mlade jer nose onu energiju bunta, hrabrosti i promjene za kojom čeznu mnogi koji je nemaju. Takva je knjiga i roman Adio kauboju Olje Savičević Ivančević, ovjenčan ne samo brojnim nagradama i prije­vodima nego i trajnom naklonošću čitatelja – i novih i onih koji mu se s veseljem vraćaju. I jedni i drugi rado će se s glavnom junakinjom Dadom, zvanom Ruzinava, vratiti u njezino dalmatinsko rodno mjesto u kojem vestern nije tek sjećanje na djetinjstvo, nego i neka vrsta životnog žanra u kojem je još uvijek moguće tragati za istinom i istjerivati pravdu. Budući da su dvojica glavnih kauboja iz njezina djetinjstva, otac i brat, davno u suton odjahala u preriju i može ih posjetiti još jedino na groblju, ne preostaje joj drugo nego biti kaubojka, boreći se za svijet u kojem mu­škarci nemaju monopol nad hrabrošću i slobodom. Dok se suočava s mogućim krivcima za bratovu smrt i obračunava s lažima, izdajama i dugogodišnjom šutnjom oko svega onoga što je u djetinjstvu izgledalo kao kaubojski film, a pretvorilo se u traumu s kojom treba živjeti, navijat ćemo za fajtericu Ruzinavu i njezinu potragu za istinom. Zaodjevena u poetsku silu jezika Olje Savičević Ivančević, njezina priča postaje ništa manje i naša jer roman Adio kauboju potpiruje vatru nostalgije, žudnje, pa i potrage za životom kakav bi trebao i mogao biti.