Combray

Francuski književnik (Pariz, 10. VII. 1871 – Pariz, 18. XI. 1922). Iz bogate građanske obitelji. Polazio licej Condorcet, studirao na École des sciences politiques, diplomirao pravo 1893. i književnost 1895., kratko vrijeme bio ataše pri Biblioteci Mazarine (1895). Tijekom 1890-ih kretao se u mondenim krugovima te je u časopisima Le Banquet, La Revue blanche, Le Gaulois objavljivao eseje i novele, koje je dijelom skupio u knjizi Užitci i dani (Les Plaisirs et les jours, 1896). Nakon aktivnoga sudjelovanja u aferi Dreyfus (na strani Dreyfusovih pobornika), dijelom zbog razočaranja visokim društvom a dijelom zbog slaba zdravlja (od djetinjstva bolovao od astme), od početka XX. st. postupno se povukao iz javnoga života. Između 1895. i 1900. pisao je autobiografski roman Jean Santeuil, koji je, nedovršen, objavljen posmrtno (1952), potom je intenzivno proučavao djela povjesničara umjetnosti J. Ruskina, pisao stilske varijacije na francuske književnike (H. de Balzaca, G. Flauberta, E. Renana, J. Micheleta, C. H. de Saint-Simona i dr.), koje je uz predgovore svojim prijevodima Ruskinovih eseja skupio u knjizi Pastiši i mješavine (Pastiches et mélanges, 1919). Iz toga je razdoblja i autopoetički esej Protiv Sainte-Beuvea (Contre Sainte-Beuve), posmrtno objavljen 1954. Nakon nekoliko ranijih pokušaja, od 1909. posvetio se pisanju svojega središnjeg djela, ciklusa romana U traganju za izgubljenim vremenom (À la recherche du temps perdu). Prvi roman toga ciklusa, Put k Swannu (Du côté de chez Swann) bio je objavljen 1913. o autorovu trošku kod izdavača Grasseta, pošto su ga prije toga odbile veće izdavačke kuće. Iako je Proust isprva planirao napisati roman u dva dijela, a potom trilogiju, za I. svjetskog rata proširio je njegovu fabulu i konstrukciju. U sjeni procvalih djevojaka (À l’ombre des jeunes filles en fleurs), drugi roman ciklusa, objavljen je 1918. te je nagrađen Goncourtovom nagradom 1919.