Groblje neispričanih priča

Alma Cruz, uspješna spisateljica i protagonistica romana Groblje neispričanih priča, ne želi završiti kao njezina prijateljica, autorica koja se toliko dugo i uporno borila da dovrši knjigu da je to na kraju ugrozilo njezino duševno zdravlje. Stoga, kada Alma naslijedi mali komad zemlje u Dominikanskoj Republici, svojoj domovini, dolazi na ideju pretvoriti to mjesto u groblje za svoje neispričane priče. Ispod neobičnih spomenika zakapa kutije s nacrtima rukopisa te likove čije živote nije uspjela oživjeti, a koji je i dalje progone.

Alma želi da njezini likovi počivaju u miru. No oni imaju druge planove – uskoro joj počinju odgovarati, razgovarati jedni s drugima iza njezinih leđa te se sami prepravljati i preoblikovati. Filomena, mjesna žena zaposlena kao čuvarica groblja, postaje suosjećajna slušateljica tajnih priča koje se joj Almini likovi povjeravaju. Među njima su Bienvenida, napuštena supruga diktatora Rafaela Trujilla, izbrisana iz službene povijesti te Manuel Cruz, liječnik koji se borio u dominikanskom pokretu otpora prije nego je pobjegao u SAD. Almina i Filomenina osobna priča zapliću se, isprepliću i raspliću paralelno s pričama Alminih nespokojnih likova.

Groblje neispričanih priča postavlja pitanje: čije se priče imaju pravo ispričati, a čije ostaju zakopane? Koji je smisao i kolika je snaga tih priča? Naposljetku, Alma pronalazi smisao koji ona i njezini likovi traže – u vječnoj vitalnosti pripovijesti. Julia Alvarez podsjeća nas da priče naših života nikada nisu doista dovršene, čak ni na samom kraju.