Meditacije (tvrdi uvez)
O knjizi
Meditacije rimskog cara i filozofa Marka Aurelija možda je najpopularnije djelo pisane antičke ostavštine. Iako nastali kao osobne bilješke, pisani u samoći i intimi, njegovi zapisi su bezvremenska promišljanja o ljudskoj prirodi, prolaznosti života i izazovima svakodnevice, teme koje su nam i danas bliske. Marko Aurelije, jedan od „pet dobrih careva“ bio je čovjek razuma, odan obitelji i dužnosti, ali i čovjek koji je iznad svega cijenio filozofiju. Odan stoicizmu od rane mladosti, i pred kraj svog života i vladavine od gotovo dvadeset godina u njemu je tražio oslonac, putokaz i duhovnu snagu. U burnom 2. stoljeću pr. Kr., obilježenom političkim previranjima i ratovima pitao se: kako razvijati unutarnju snagu, sačuvati mir pred okolnostima koje ne možemo promijeniti i živjeti u skladu s razumom i vlastitim vrijednostima? Odgovor je našao u stoičkim vrijednostima: samopromatranju, prihvaćanju životne prolaznosti i odgovornosti za vlastite postupke, duboko uvjeren da je to ono što jamči dobar život.
Ako se baciš na svoju trenutačnu zadaću putem istinskog razuma, punom odlučnošću, žarom i dobrom voljom – ako ne priznaješ nikakvu smetnju, nego vlastito božansko održavaš čistim i stojiš čvrst kao da sve to moraš odmah predati; ako to prigrliš, ne očekuješ ništa, ne izbjegavaš ništa, nego si zadovoljan svakim trenutačnim djelom ostvarenim u skladu s prirodom i junačkom iskrenošću u svemu što govoriš i misliš – onda ćeš živjeti dobrim životom. I nitko te neće biti kadar zaustaviti.
Marko Aurelije
Detalji
Upoznaj autora
Marko Aurelije
Marko Aurelije (121. – 180. pr. Kr.) bio je rimski car i jedan od najpoznatijih predstavnika stoicizma. Vladao je Rimskim Carstvom od 161. do 180. godine pr. Kr. Smatra se jednim od pet dobrih rimskih careva jer je nastojao vladati pravedno i odgovorno. Unatoč ratovima i brojnim problemima tijekom vladavine, ostao je poznat po svojoj mudrosti i skromnosti. Za života je puno pisao, ali do danas su sačuvane samo Meditacije, u kojem promišlja o životu, dužnosti, samokontroli i prihvaćanju sudbine, a smatra se jednim od najvažnijih antičkih djela.