Put boginje: Buđenje boginje

Kad bi me nešto mlatnulo po glavi, mogla bih zaboraviti svoje ime, dob, adresu, zanimanje, porijeklo. Mogla bih zaboraviti sve, ali ne bih mogla zaboraviti da sam - žensko. Nijedno postignuće, probitak, priznanje ili putovanje nije me usrećilo kao trenuci u kojima sam se osjećala kao - žena. Bile su to iskrice prisutnosti. Potpunosti. Senzualnosti. Tjelesnosti. Povezanosti. Plesanosti. Ekstatičnosti. No, dostizanje tih trenutaka uglavnom je ovisilo o muškarcu. Vrlo posebnom. I zahvalna sam na svakoj gesti istinske muževnosti koja bi dodirnula moju bit i otvarala me iskustvu ženstvenosti. Ali to je bilo tako rijetko da je tužno. Srećom, sve se mijenja. Budimo se. Postajemo svjesne da na cijelom svijetu ne postoji muškarac koji nam može dati žensku moć. Jer on je nema. Mi je imamo…