Put molitve sabranosti

Zamislimo zrcalo koje je, čudesno, tijekom vremena toliko polirano da je postalo čisti prozor. Poliranje je očistilo sliku u zrcalu koja je ometala jasno viđenje. Do slične preobrazbe dolazi s molitvom sabranosti. Vezanost za uloge i duhovna iskustva odraz je osjećaja vlastite odvojenosti i onemogućuje nam jasnoću pogleda prema Bogu. Produbljivanje svetoga motrenja u molitvi sabranosti zamjenjuje našu umjetno stvorenu sliku s Božjom živom slikom. No to se ne događa jasnim viđenjem Boga, ne tako da se vezujemo za sliku koja snaži dualistički um. Dapače, slika Boga ulazi u život onda kada otpustimo naše pokušaje da vidimo Boga kao čvrst objekt uma.