Bog: povijest čovjeka

Autor Reza Aslan uvjerenja jeste da se cijela povijest čovječanstva može ispričati kroz povijest religija, koje on tretira sasvim ravnopravno, kao posebne aspekte jedne te iste vjere u Boga. On je skeptičan prema religijama, koje vidi samo kao razne jezike sastavljene od simbola i metafora, ali ti jezici svi govore o istoj stvari, iskazuju na različite načine jednu te istu vjeru. Autora na takav pristup potiče njegov osjećaj da su humanizam i panteizam ključni elementi shvaćanja povijesti religija, pa tako i povijesti u cjelini. On u knjizi prati razvoj religioznosti, od primitivnog animizma, do današnjeg monoteizma. Posebno pažljivo proučava i čitatelju objašnjava korijene religioznog poriva, smještajući ga u svoju teoriju evolucije.

Kada su prvi ljudi – lovci i skupljači – sebi pokušavali objasniti svijet, oni su Boga prepoznavali u objektima i pojavama koje su neposredno uočavali oko sebe, u životinjama, prirodnim pojavama, dajući im ljudske karakteristike, ali pripisujući im i ljudska ponašanja. Bili su uvjereni da te pojave i ta bića oko njih svi imaju dušu, a to je početak vjere. Kako se ljudska civilizacija razvijala tako se i priroda onoga u što se vjeruje mijenjala, pa su tako nastali i antički bogovi koji su i predstavljani kao ljudi sa posebnim moćima, da bi na kraju razvijen monoteizam, koji su prvi prihvatili Židovi. Knjiga se našla na ranglistama najprodavanijih knjiga u SAD, ali je izazvala i brojne kontroverze i rasprave, pa je sam autor bio optuživan da je on – nevjernik.