Zvijezda Repatica

"Rodiš se najsjajniji što možeš biti, ugasneš iz nekog razloga, a onda te godinama uče kako sjati, ali tako da to nije ni približno tvom prvom i pravom sjaju. Strašno naopako!"

Kulinarskim rječnikom rečeno, Zvijezda Repatica Mihaele Žugec Saračević prava je božićna slastica: tekst o Božiću je i tekst o ljudima - ljudima kakvi bi mogli i trebali biti, ljudima koji bi u životu ostvarili svoje ljudsko poslanje što bi im donijelo sreću, a oslobodilo ih straha i nezadovoljstva.

Zvijezda Repatica mala je zvijezda, od rođenja drugačija od ostalih. Poštovala je pravila, išla u školu, nastojala se prilagoditi ostalima, prihvatiti svjetlost Mjeseca, ali osjećala je da to nije njezina prava priroda. Ipak, zasvijetlivši samostalno, vratila se samoj sebi te, uz Božju pomoć, osvijetlila nebo one noći u kojoj se rodio mali Isus. Osim vanjske promjene, koja se odražavala u sjaju, osjetila je i unutarnju promjenu, doživjela spoznaju koja čeka i čitatelja. Ova tako jednostavna, dječja priča omogućuje rast i odraslom pojedincu baš osvješćivanjem vlastitih postupaka i promjenom odnosa prema sebi i drugima. Uvjet za to je i preokret u načinu mišljenja. 

U odnosu na ostale zvijezde, mala zvijezda repatica bila je sjajnija, razigranija, nemirnija, nestašnija. Nije lako okolini prihvatiti drugačijeg pojedinca, isto kao što ni takvom pojedincu nije lako prihvatiti da je drugačiji od ostalih. Trenutak prihvaćanja samoga sebe trenutak je samospoznaje i nakon toga sve je otvoreno i moguće. Posljedica toga je ljepota življenja i uživanje u vlastitom životu.

Priča nam je pokazala da osjetiti mir, nježnost, spokoj i ljubav znači osjetiti Boga. Pokazala nam je, također, da je važno ne tražiti sebe u drugima, ne podređivati sebe drugima, važno je ostati dosljedan vlastitoj prirodi, prihvatiti sebe bez obzira na sve.

Ilustrirala: Lidija Kraljević