Petar na Cresu

U staro doba priče su nastajale da upotpune ljudski svijet: vezle su se i vezivale uz mjesta, događaje, osobe i situacije koje su tim izvezivanjem dobivale ljudsku mjeru.. Kroz priče se živjelo i one su davale život svemu čega su se doticale, čuvajući time stabilnost i trajnost ispričanih stvari. Svijet je nekoć bio mirniji u kretnji, neosvojiv i dalek. Putovalo se s velikim naporom i stoga je putovanje bilo poseban poduhvat.

I jedno i drugo, putovanje i pričanje, upisani su u knjigu Marte Santrić. Njezin lik, dječak Petar, jedan od suvremenih putnika, turista čijim je koracima svijet podložniji nego ikad do sada, korača Cresom tražeći čuvenu vilu Tramuntane, dobroćudnog patuljka Masmalića i bjeloglavog supa Mikija koji s ljudima razgovara prijateljski, njihovim jezikom. On se time pridružuje povorci dječaka i djevojčica koji u bajkama, dječjoj i adolescentskoj književnosti prohodavaju svijetom tražeći njegovu ili/i svoju istinu, otkrivajući tajne koje čuvaju izuzetna mjesta i krajolici. Ti literarni hodači, među kojima je svakako i Šegrt Hlapić Ivane Brlić-Mažuranić, svojim itinererom, baš kao i nekadašnji kalfe, dolaze do mudrosti, vještine i majstorstva.

Marta Santrić pripovjeda mjerom dječakovih koraka, njihove polaganosti, slatke zebnje i radosnog iščekivanja krajolika koji se hodačevim očima otvara na putu bez vodiča pod velikim jakim suncem. Knjigu je autorica bogato ilustrirala, uokvirujući bijelu podlogu teksta fluidnim lazurom na kojem inscenira ključne, koloristički upečatljive i jasno izvedene dijelove priče.