Allegro ma non troppo

Naslov knjige Allegro, ma non troppo na talijanskom znači „veselo, ali ne previše“. Fraza je česta kao uputa izvođaču, glazbeniku na notnom zapisu.

Priča prati živote dvaju likova, muškarca i ženu, te njihovu svakodnevicu. Pijanist, kojemu je život crno-bijel, dosadan i repetitivan, zamišlja život ženskog lika kao savršen, kolorističan, zanimljiv i nesvakidašnji. Knjiga tematizira ideju da ljubav potiče idealizaciju, maštovitost i nerealno, ali lijepo promišljanje voljene osobe. Ta idealizacija je nekada toliko pretjerana da i predivan posao glazbenika, koji nastupa i uživa u glazbi, može (nezasluženo) izgledati dosadno, poput običnog posla.