Ulovit ćemo medu

Petero braće i sestara raznih dobi i njihov pas igraju se u prirodi i – poneseni maštom – pretvaraju se da odlaze u lov na medvjeda. U mašti putuju kroz visoku travu, duboku hladnu rijeku, gusto ljepljivo blato, veliku mračnu šumu, snježnu oluju, sve do uske tamne špilje u kojoj ih čeka iznenađenje. Svjetlucavi mokri nos! Velike čupave uši! Velike izbuljene oči! To je medvjed!

Kada se (u mašti, naravno) suoče s velikim medvjedom, svi zajedno bježe istim putom kojim su stigli – kroz špilju, oluju, šumu, blato, rijeku i travu. Utrče u kuću i sakriju se ispod pokrivača. Pritom na kraju – pažljivim promatranjem ilustracija – saznajemo da je “medvjed” koji je trčao za njima sve do ulaznih vrata, zapravo vrlo usamljen i samo je željan igre i druženja. Kada su mu pred nosom zalupili vratima, ilustracija prikazuje kako se medo spuštene glave tužno vraća u svoju špilju…