Velika briga malog klokana: Osjećam nemir kad sam odvojen od mame

Mali klokan najviše je uživao u društvu svoje mame s kojom se po cijele dane igrao, šetao i mazio. Jednoga dana tata je predložio da on i mama odu sami na jedan izlet, a da mali klokan prespava kod svoje prijateljice. Klokančić se poveselio tom novom iskustvu, no kad je vidio zabrinuto lice svoje mame, pomislio je kako to nije dobra ideja i da bi se moglo dogoditi nešto strašno. Zato je počeo plakati i nije se želio odvojiti od mame. Trebala mu je pomoć odraslih kako bi povratio osjećaj sigurnosti i mogao uživati u novome iskustvu.

S obzirom na uzrok, razlikujemo više vrsta anksioznosti, a u ovoj slikovnici upoznajemo malenog klokana koji pati od separacijske anksioznosti. Ovdje ne govorimo o razvojno prikladnom strahu od odvajanja koji se javlja između 6 i 12 mjeseci starosti, već na stanja kada je separacijska anksioznost toliko intenzivna da izaziva značajan stres kod djeteta kada je odvojeno od bliskih osoba ili doma.

Anksiozno dijete pokazivat će intenzivnu uznemirenost i kontinuiranu zabrinutost da će se nešto loše dogoditi njemu ili članovima obitelji te će odbijati stvarno i zamišljeno odvajanje. Priča i savjeti za roditelje u ovoj slikovnici pomažu cijeloj obitelji razumjeti uzroke, uvjerenja, osjećaje i ponašanja koji prate anksioznost te daju osnovne savjete kako se nositi s ovim stanjem.

VIŠE O ANKSIOZNOSTI KOD DJECE

Anksioznost se do nedavno uglavnom spominjala u kontekstu poteškoća s kojima se susreću odrasli. No stručnjaci koji rade s djecom primjećuju veliki porast simptoma anksioznosti kod djece. Sve mlađu djecu sve više muči subjektivni osjećaj da će se nešto loše dogoditi u budućnosti te da se neće moći i znati nositi s tom situacijom.

Anksiozno dijete preplavljeno je osjećajima duboke zabrinutosti, napetosti, tjeskobe, nemira, nelagode, zbunjenosti i nesigurnosti. Pretjerano je usredotočeno na potencijalne izvore prijetnje i u njemu se javlja poriv da ih izbjegne, da učini sve što se može da se od njih zaštiti. Dijete se teško opušta i igra, teško pamti i uči, teško se uspavljuje, izolira se, žali se na bolove u trbuhu, glavobolju i druge psihosomatske simptome, odbija aktivnosti i druženja u kojima je ranije uživalo, razvija fobije ili panične napadaje te treba pomoć odraslih kako bi naučilo nositi se s ovim neugodnim stanjima.