ja se zovem lidija deduš

Junakinja Lidije Deduš, lidija deduš, žena je u srednjim četrdesetima. Živi s mačkama, iza sebe ima nekoliko propalih veza, vježba jogu, pokušava smršavjeti, radi kao službenica u banci, a u slobodno vrijeme piše poeziju i traži smisao života neprestano se pitajući: je li ovo sve? Ovaj maestralni tour de force emocija i smijeha secira svakodnevicu jedne žene: borbu s kilogramima, previranja u odnosima, zaljubljivanja, samozavaravanja, suočavanja s vlastitim pogreškama, konfliktne situacije na poslu, apsurdne i komične situacije na Tinder spojevima, loše veze koje nas obeshrabre…

Lidija Deduš postavlja pitanje tko smo i suočava nas s tim koliko smo iskreni sami prema sebi i koliko se na kraju dana prihvaćamo i volimo. Na svakoj stranici ona beskompromisno propituje identitet: svoje strahove, svoje bolesti i bolove, tuge i smijeh, pa čak i borbu s dijagnosticiranom depresijom, bez zadrške ili srama. Ali o sramu itekako piše, o onome što svi osjećamo ponekad: da nismo dovoljni. Smijući se i plačući s njom na ovim stranicama, jasno nam je da smo svi mi – lidija deduš.

Život je apsurdan. Život je smiješan. Život je nepredvidiv. Život nema lakih rješenja, i sigurno ćemo mnogo puta biti povrijeđeni. Ali ja se zovem lidija deduš pokazuje nam da je sve to lakše kada se ne shvaćamo preozbiljno, i kad se smijemo, sami sebi i svemu što nam se događa. Jer – život je zapravo čudesan, shvaćamo to s Lidijom Deduš. Možemo se mijenjati, možemo rasti, možemo se zavoljeti i početi ispočetka.