U pohvalu sjene

Zanimljivo je napomenuti da Tanizakijevo djelo U pohvalu sjene predstavlja svojevrstan esej kojem u književnosti 20. stoljeća u svijetu nema odgovarajućeg pandana.
Vojo Šindolić

U pohvalu sjene poetična je oda tradicionalnoj japanskoj estetici. U slobodnom, razigranom luku, od arhitekture do kazališta nō, od kuhinje do rasvjete, Tanizaki nas uči vidjeti ljepotu u potamnjelom metalu, dostojanstvenost u neglaziranoj keramici, prvenstvo organskih materijala koji svjedoče o dodiru ljudskih ruku. Ujedno je i začudno proročanska: nježno upozorava na opasnost od retuširane savršenosti i podsjeća da previše svjetla može onečistiti naš prirodni svijet.

Esej o tajanstvenom i tihom svijetu tame i sjena svrstava se među najznačajnije i najljepše stranice japanske književnosti, ovdje u prijevodu pjesnika Voje Šindolića.

Ono što nazivamo ljepotom najčešće proizlazi iz životne stvarnosti. Naši preci su bili prinuđeni živjeti u mračnim prostorijama pa su tako otkrili svojstva sjene i počeli je koristiti u svrhu lijepog. Doista, ljepota japanske sobe rađa se iz raznolikosti nijansi svjetlosti i sjena, ni iz čega drugog.
Junichiro Tanizaki

Želio bih, barem u književnosti, zadržati svijet sjena koji postupno gubimo. Volio bih priskrbiti golemu nadstrešnicu za dvorac koji zovemo književnost. Zato bih unutrašnjost njegovih zidova prekrio sjenama, ono što se odveć jasno vidi gurnuo bih u dubinu a nepotrebne ukrase skinuo.
Junichiro Tanizaki