Junichiro Tanizaki (1886.–1965.) jedan je od najznačajnijih japanskih književnika 20. stoljeća, više više puta predlagan za Nobelovu nagradu za književnost. Rođen u Tokiju, rano se zainteresirao za kazalište i tradicionalnu japansku umjetnost, što je snažno obilježilo njegovo stvaralaštvo. U djelima se neprestano bavio temama seksualnosti, ženske ljepote, strasti i moralnih proturječja, često pod utjecajem zapadne dekadencije, a kasnije sve više japanske tradicije. Prekretnicu u njegovu stvaralaštvu predstavlja potres 1923., nakon kojeg se okreće klasičnoj japanskoj kulturi. Njegovo remek-djelo U pohvalu sjene te romani Sestre Makioka, Ključ i Dnevnik ludog starca svrstavaju ga među najprevođenije japanske pisce.
