Kada su tata i mali Medo krenuli na jesensku šetnju šumom nisu ni znali da će se ona pretvoriti u jednu divnu priču. Tople boje i prigušeni zvukovi malom su se Medi učinili kao zagrljaj šume s medom. A uskoro je otkrio da se sve na ovom svijetu grli, da smo svi u jednom zagrljaju i da je u njemu najljepše završiti dan ili čitanje slikovnice. Predivno ilustrirana slikovnica talijanskih autorica govori o povezanosti svega u univerzumu, na djeci pristupačan način, otvarajući im sva čula i puneći srce.
"Tata, pogledaj, jedan oblak grli planinu!
Tamo jedan cvijet grli svoje vitice!
Sve kao da je sljubljeno i obgrljeno medom!"
"Mali moj medo, sve se u svemiru grli.
Svako stablo isprepleteno je tkanje.
Sokovi obgrljuju deblo, penju se i hrane ga.
LIstovi vezu čipku oko grana i zovu k sebi gnijezda i ptice."
"Je li i med nastao od zagrljaja", pitao je mali medo.
"Naravno, od zagrljaja pčela i cvijeća." odgovorio je tata medo..."Tako i misli grle snove, i rađaju ideje koje mijenjaju svijet.
Čak se i oči znaju grliti nježnim pogledima."
