Međugorje

Nova pjesnička zbirka Međugorje Ivice Đikića prirodno se nastavlja na tematski horizont njegova cjelokupnog književnog rada. U njoj se prepleću kritička privrženost zavičaju i jeziku, rat kao trajni poraz te ljubav kao iskustvo bez iluzornog zanosa, a socijalne i povijesne traume izranjaju kao biljezi kolektivnog i osobnog pamćenja. Pjesnički glas Ivice Đikića prepoznaje i istražuje zlo, dok se religija ovdje otvara kao bijeg i privremena, nesavršena utjeha. Međugorje donosi i temu iskustva zahtjevnog roditeljstva i upravo u tim stihovima bljeskovi smirenja i kratkotrajne sreće probijaju mrak oceana straha i bespomoćnosti, stvarajući dirljive kontraste između beznađa i trenutaka svjetla.

Prevladavajući ugođaj Međugorja melankolija je i pomirenost, iz kojih izbijaju vitalnost, snaga jezika i ljepota svakodnevice. Zbirkom poezije Međugorje Ivica Đikić potvrđuje svoj prepoznatljivi, snažni poetski izraz, u kojem intimno i društveno, osobno i kolektivno, povijest i sadašnjost nalaze mjesto u istom tkivu. Međugorje je knjiga o boli i ranjivosti, o emocijama i bliskosti, o tome što nas sve obilježava i čini kompleksnim bićima, ali nadasve govo­­ri o upornosti jezika i poezije da pronađu smisao u svijetu koji ga često uskraćuje.