Rođena sam u Zagrebu prije četrdeset godina. Odmalena sam voljela slikovnice i knjige, a raznorazne priče i scenarije smišljala sam i sama. Kad bih ih pokušala oživjeti u stvarnosti, obično bih razveselila svoje roditelje – skidali su me s prozora, gelendera, čak i lustera te pokušavali uvjeriti da je pogubno hodati strmim stubama u prevelikim i previsokim štiklama. Danas sam simultana prevoditeljica i profesorica koja obožava svoj posao. A kad skinem slušalice i uskočim u tenisice, uživam u onim drugim životnim ulogama koje su me najviše definirale – udana sam i mama 9-godišnje djevojčice. Ponekad se i sama osjećam kao dijete; uz nepresušnu želju za igrom i vrckavu maštu i dalje smišljam priče, avanture i iznenađenja, tražeći nove prozore u svijet. I svim srcem vjerujem da je to najdragocjenije nasljeđe koje ostavljam svojoj kćeri.