Ralph Waldo Emerson rodio se 1803. u Bostonu, a umro 27. je 1882. u Concordu. U svoje vrijeme je smatran za buntovnog radikala, heretika pa čak i ateista. Osmi po redu svećenik u siromašnoj obitelji novoengleskih puritanaca, u dvadeset i devetoj godini odbio je i dalje obavljati svetu službu s obrazloženjem da Krist posljednju večeru nije zamislio kao općedruštvenu, redovnu službu Božju. Vjernici su Emersona proglasili ludim, Crkva ga se odrekla, a on je od govorničkih podija širom Amerike napravio svoju propovjedaonicu za čitav život.

Od 1839. pa gotovo sve do smrti, Emerson je putovao diljem američkih Država i držao predavanja, kako u dalekim gradovima Divljeg zapada tako i u metropolama tada već civilizirane istočne obale. U svakom od tih predavanja govorio je o svojim omiljenim, transcendentalnim temama: o Nad-duši, američkom pjesniku koji se tek treba pojaviti (i koji se ubrzo i pojavio u liku Walta Whitmana), i vjerovanju u čovjekovo božansko podrijetlo. Iz tih predavanja i zabilješki kasnije su nastale gotovo sve njegove zbirke eseja. O prirodi je Emersonova prva knjiga.