Eddy de Wind (1916. – 1987.), nizozemski je liječnik i psi¬hijatar, posljednji Židov koji je diplomirao prije rata na uglednom i najstarijem nizozemskom Sveučilištu Leiden. Nijemci su ga uhitili 23. veljače 1941. u staroj židovskoj četvrti u Amsterdamu. Početkom 1943. godine stigao je u tranzitni logor Westerbork, nakon što se – u zamjenu za jamstvo da mu majku neće poslati u Auschwitz – dobrovoljno prijavio raditi kao liječnik. Ondje je upoznao mladu bolničarku Friedel, s kojom se kasnije oženio i s kojom je u rujnu 1943. godine deportiran u Auschwitz, gdje je počeo pisati svoje memoare, koji su odmah poslije rata, 1946. godine, objavljeni pod naslovom Posljednja postaja – Auschwitz. Riječ je o jedinstvenom i univerzalnom djelu u svjetskim okvirima, jedinom pisanom svjedočanstvu logoraša nastalom u samom Auschwitzu čiji tekst nije naknadno prilagođavan niti je pisan pod utjecajem promijenjenih sjećanja ili strašnih spoznaja o nacističkim zločinima koje su uslijedile kasnije, nakon oslobođenja. To De Windovu knjigu čini izvornom i daje joj veliku povijesnu vrijednost.

Eddy de Wind umro je 1987. godine u Amsterdamu, a cijeli život patio je od osjećaja krivnje što je preživio među tolikim ubijenim logorašima.