Edith Bruck rođena je 1931. u Mađarskoj, u siromašnoj i brojnoj židovskoj obitelji. Kao djevojčicu je 1944. njezino prvo putovanje u životu vodi u geto u glavnome gradu, a odande u Auschwitz, Dachau, Bergen-Belsen. Nakon što je preživjela deportaciju, nakon godina lutanja konačno dolazi u Italiju i talijanski postaje njezin jezik.
Prva joj knjiga izlazi 1959., autobiografija Chi ti ama cosi (Tko te tako voli) o djetinjstvu na obalama Tise i o logorima u Njemačkoj. Zbirku priča Andremo in citta (Otići ćemo u grad) objavila je 1962., a njezin suprug Nelo Risi po njoj je snimio istoimeni film. Pisala je i poeziju i romane: Le sacre nozze (Sveti brak, 1969.), Lettera alla madre (Pismo majci, 1988.), Nuda proprieta (Stanarsko pravo, 1993.), Quanta stella c'e nel cielo (Koliko zvijezda na nebu), 2009., prema kojem je Roberto Faenza snimio film Anita B., La donna dal cappotto verde (Žena u zelenom kaputu, 2012.), La rondine sul termosifone (Lastavica na radijatoru, 2017.), Ti lascio dormire (Samo ti spavaj, 2019.).
U svojim je djelima svjedočila o najcrnjem dijelu povijesti 20. stoljeća. U svojoj je dugoj karijeri primila brojne književne nagrade i djela su joj prevedena na mnogo jezika. Prevela je djela Attile Jozsefa i Miklosa Radnotija. Potpisuje scenarij i režiju triju filmova, a bavila se i kazalištem, televizijom i novinarstvom.