Tjeskoba i pad kognitivnih sposobnosti
Chris Bailey, autor svjetske uspješnice Hyperfocus i jedan od vodećih stručnjaka za produktivnost, upao je u stanje krajnje iscrpljenosti i ubrzo zatim doživio napadaj tjeskobe tijekom javnog nastupa. Iz nužde, radi vlastitog mentalnog zdravlja,
bacio se na proučavanje postizanja spokojnog uma. A spokojni um pruža staloženost zahvaljujući kojoj možemo djelovati svjesnije, produktivnije i promišljenije. Spoznaje svog istraživanja kao i strategije, tehnike i savjete za umirivanje uma opisao je u knjizi Kako umirit um, iz koje prenosimo dio o utjecaju tjeskobe na naše kognitivne sposobnosti.
Naše radno pamćenje, koje poimam kao naš kapacitet za pažnju, ili naš „mentalni prostor”, kognitivna je sposobnost na koju se oslanjamo u gotovo svemu što radimo. To je naše kratkoročno pamćenje koje nam omogućava da iz trena u tren u glavi držimo informacije, dok ih obrađujemo i razmišljamo o njima. Što više mentalnog prostora imamo na raspolaganju, to dublje možemo promišljati, to više informacija možemo obrađivati istodobno i to bolje rezultate možemo ostvarivati. Također, uz veći mentalni prostor, više smo u stanju razmišljati o svemu što nam se u životu događa. Naše nam radno pamćenje pomaže u gotovo svakom aspektu mentalnog rada: od planiranja, preko razumijevanja i rasuđivanja, do rješavanja problema i drugih nužnih funkcija.
Znanstvenici već dugo znaju da s porastom tjeskobe naša produktivnost opada; ta se negativna korelacija proučava već više od pola stoljeća. Kao što je znanstvenik Tim Moran rekao u jednoj svojoj metaanalizi: „Danas je već općeprihvaćeno da je pad kognitivnih sposobnosti važna sastavnica anksioznosti.” Utvrđeno je da tjeskoba na razne načine remeti mentalni rad. Za početak, dokazano je da je povezana sa slabijim rezultatima „na testovima čitanja s razumijevanjem i rješavanja matematičkih zadataka”, pa čak i „na standardiziranim testovima inteligencije i opće kompetencije”.
Istraživanja ukazuju na to da sve te instance slabijih rezultata proizlaze iz jednog faktora: pada kognitivnih sposobnosti. Tjeskoba je u kognitivnom smislu skupa; zbog nje na raspolaganju imamo manje resursa za razmišljanje. Iako se istraživanja ne slažu u kojoj mjeri nam tjeskoba ograničava mentalni prostor, Moran tvrdi da se radi o smanjenju od 16,5 %.
To možda ne zvuči mnogo, ali u praksi takvo omanje smanjenje može imati dalekosežne posljedice, a to je k tomu samo jedan način kako nam tjeskoba utječe na kognitivne sposobnosti. Ako nam je mentalni prostor sužen, to znači da iz trena u tren možemo obrađivati manje informacija. To pak znači da imamo manje mentalne slobode za razmišljanje, povezivanje ideja i informacija i razumijevanje svijeta oko sebe. Možda nismo jednako neproduktivni kao na turbulentnom letu, ali nismo nužno ni daleko od toga.
Tjeskoba nam smanjuje potencijal za ostvarivanje uspjeha jer nam zauzima dragocjenu pažnju i ograničava našu sposobnost da budemo prisutni u vlastitom životu.
Naravno, što je vaš posao kognitivno zahtjevniji, to će vas više svaki tračak tjeskobe ometati u radu. Ako vam se posao sastoji od repetitivnih radnji koje nisu osobito mentalno zahtjevne i ne traži od vas da komunicirate s drugima, tjeskoba vas možda i neće previše ometati.
No to je malo vjerojatno. Velik postotak nas danas se bavi umnim radom; drugim riječima, ne radimo rukama, već umom. Ako se bavite umnim radom, veći kapacitet radnog pamćenja bit će vam od goleme koristi. Opet, ne morate mi vjerovati na riječ: sjetite se nekog perioda u kojem vam je um bio daleko staloženiji i neopterećen stalnom pozadinskom tjeskobom. Kad ste došli na posao dan nakon cjelodnevnog planinarenja s prijateljima ili se opušteni vratili s godišnjeg odmora na kojem uopće niste razmišljali o poslu, koliko ste bolje mogli razmišljati, bez raznih tjeskobnih misli koje vam odvraćaju pažnju? Koliko ste se dublje mogli uživjeti u ono što radite? Jeste li, uz više mentalnog prostora, smišljali više novih ideja, osjećali se povezanije s kolegama i osjećali se kao da na raspolaganju imate dovoljno kognitivnih resursa da dobro radite i dobro živite?
Čak i malo više mentalnog prostora mnogo znači. Kako bih bolje shvatio u kojoj nam mjeri tjeskoba može pokvariti mentalne sposobnosti, kontaktirao sam Tima Morana da vidim što je još naučio od objavljivanja svoje često citirane metaanalize iz 2016. godine. Brojke se otad nisu znatno promijenile, ali je za naših razgovora iznio fascinantnu ideju: čini se da je tjeskoba, osim s radnim pamćenjem, povezana s nekim faktorom koji nam ograničava kognitivne sposobnosti u cijelosti. Kao što kaže Moran: „Kako se čini, tjeskoba utječe na rezultate u laboratoriju i u stvarnom životu zato što je povezana s nekom višom, općom kognitivnom sposobnošću, poput naše kontrole nad vlastitom pažnjom, ili čak naše sposobnosti održavanja koncentracije kad nam druge informacije odvlače pažnju.”
Drugim riječima, tjeskoba nam ne ograničava samo radno pamćenje, već i čitav um. Kakvim god se poslom bavili, nužno je da oslobodimo taj izgubljeni mentalni kapacitet.
Moran svoju hipotezu ne iznosi naslijepo – temelji je na tisućama istraživanja tjeskobe i kognitivnih sposobnosti koja je dosad proučio.
A nova istraživanja idu u prilog njegovim zaključcima te pokazuju da tjeskoba, osim što nam zauzima dragocjen mentalni prostor, slabi našu kontrolu nad vlastitom pažnjom, a ujedno nas navodi da više pažnje obraćamo na „prijeteće podražaje”.
Ne radi se samo o tome da u tjeskobnim periodima na raspolaganju imamo manje mentalnih resursa. Istina je da nam se zbog tjeskobe znatno teže koncentrirati, ali nas ona također tjera da više pažnje obraćamo na potencijalne nove prijetnje, pa tako i na same stresore zbog kojih smo tjeskobni.
Što više mentalnih resursa imamo na raspolaganju, to bolje za naš život i posao. No tjeskoba nam, nažalost, uskraćuje dragocjene resurse koji nam trebaju da bismo bili produktivni i pronalazili smisao u životu. I upravo zato, ako se potrudimo pronaći spokoj i osloboditi se tjeskobe, pa makar to iziskivalo vrijeme i energiju, na kraju ćemo uštedjeti više vremena nego što mislimo.
...
Ponovit ću: svi smo po prirodi različiti, a i svi živimo drukčije živote i radimo na znatno drukčijim poslovima. Tjeskoba usto na svakog od nas ima drukčiji utjecaj, a samim time i u različitoj mjeri utječe na naše kognitivne sposobnosti (što ovisi i o tipu zadatka koji moramo obaviti). Svojim se mentalnim prostorom služimo u tri glavne svrhe: za upotrebu i sintezu znanja, za obrađivanje vizualnih informacija i za obrađivanje auditivnih informacija. Ovisno o načinu na koji se vaša tjeskoba manifestira, imat će drukčije negativne posljedice na vaše kognitivne sposobnosti.
Ako se kad ste tjeskobni uglavnom usredotočujete na tjeskobne misli, najpogođeniji će biti dio vašeg mentalnog prostora zadužen za opće rasuđivanje, zbog čega će vam možda biti teško logično razmišljati.
Ako si pak vizualno predočujete svoje prošle epizode tjeskobe, najviše bi mogao patiti prostorno-vizualni aspekt vašeg radnog pamćenja, te ćete imati više poteškoća s vizualnim i prostornim radom.
A ako vas kad ste tjeskobni opsjeda samokritičan unutarnji glas, to će najviše naškoditi fonološkoj (jezičnoj) komponenti vašeg mentalnog prostora, pa možda nećete biti u stanju jednako dobro komunicirati.