Sveto nadahnuće: priroda

O Tao Te Chingu malo što pouzdano znamo: ni kad je nastao, niti tko ga je napisao. Učenjaci smatraju da ga je napisao Lao Tzu, što u prijevodu s kineskog znači Stari majstor, koji je bio čuvar carske arhive u kineskoj dinastiji Zhou, u 6. st. pr. Kr., kao stariji suvremenik Konfucija, te da je ovaj tekst napisao prije nego što je napustio svoj posao, razočaran korupcijom i nemoralom. No moguće je i da je on potpuno mitski lik, poput Homera u zapadnjačkoj kulturi.

Tijekom 1920-ih godina u pećini Mogao u Kini, arheolozi su naišli na stotine svitaka na svili, na kojima su bili sačuvani, negdje samo djelomični, a negdje i cjeloviti tekstovi Tao Te Chinga, koje su zapisali pisari i povjesničari iz 3. stoljeća. Kasnije, 1973. pronađeni su u starim kineskim grobnicama tekstovi ranih kineskih knjiga zapisanih na svili, a među njima bio je opet i Tao Te Ching. Godine 1993. pronađen je u grobnici u kineskom gradu Goudian najstariji zapis na bambusu koji datira iz razdoblja 300 godina prije Krista. 

Obje vrste zapisa, na svili kao i one na bambusu, ukazuju na dosljednost i konzistentnost teksta. Lingvističko istraživanje samog jezika na kojem je zapisan tekst ukazuje na datum njegovog postanka: poetska struktura stihova pripada školi klasične kineske poezije, iz vremena ne kasnije od 5. stoljeća pr. Kr. Na zapadnjačke jezike Tao Te Ching prevodio se oko 250 puta, a najcjenjeniji prijevodi su oni na engleski jezik, u prijevodu lingvista Lin Yutanga iz 1948., profesora Johna C. H. Wua iz 1961., sinologa Din Cheuk Laua iz 1963. te taoističkog učitelja Gia-Fu Fenga iz 1972.

Tao Te Ching napisan je na klasičnom kineskom jeziku što predstavlja brojne izazove za prijevod nadruge jezike i razumijevanje samog teksta – jer klasičan kineski slikovni jezik ne poznaje interpunkcijske znakove, nema aktiv ili pasiv, nema jedninu i množinu, padeže, gramatički rod ni glagolsko vrijeme. Usto, u taoističkoj maniri, neki su dijelovi teksta namjerno nejasni i dvosmisleni, ostavljajući slobodu vlastitog doživljaja i tumačenja.

Tao Te Ching se u originalnom kineskom zapisu sastoji od 81 pjesme, koje su podjeljene u dvije cjeline: prvu čine pjesme od 1. do 37., a posvećene su tumačenju pojma „tao“ ili „puta“, nemanifestiranog izvora svega stvorenoga. Ta se cjelina zove Knjiga o putu (Tao Ching). Pjesme od 38. do 81. bave se učenjem o „te“, vrlini, a tvore cjelinu Knjiga o vrlini (Te Ching). Zajedno ove dvije cjeline čine Tao Te Ching.

Priče o Tao Te Chingu prenosile su se kroz razne kineske filozofske škole više od 2000 godina, a tekst je zadobio status temeljnog djela taoističke filozofije. Taoizam je duboko isprepleten s drugim filozofskim i religijskim pravcima kao što su konfucijanizam i budizam. Razlike među njima metaforički opisuje priča o susretu tri velika azijska duhovna učitelja, Lao Tzua,  Konfucija i Bude, koji su kušali ocat. Konfucije je rekao da je ocat kiseo, baš kao što je smatrao da u svijetu žive iskvareni ljudi. Buda je rekao da je ocat gorak, baš kao što je i svijet vidio kao izvor patnje. Ali Lao Tzu pronašao je u octu slatkoću, baš kao što ju je vidio i u svijetu oko sebe.

Ukratko, Tao Te Ching knjiga je smjernica o tome kako živjeti dobar i skladan život. On nudi niz uvida o životu i prirodi, i više su to sugestije nego pravila ili tvrdnje. Tao ili Put ukazuje na to kako razvijati život vrline i sklada. Put nije teško slijediti, ali „ljudi vole krenuti stranputicom“. Ni Te ili Vrlinu nije teško slijediti, ali čovjek ipak pruža otpor jednostavnim istinama koje mogu učiniti njegov život skladnim i ispunjenim.

Da bismo slijedili Tao moramo se odvažiti posegnuti za onim što je dalje od samog čitanja i razmišljanja. Potrebno je prigrliti wu wei, središnji pojam taoizma, život u skladu s Taom, koji znači da se nije dobro pretjerano miješati u tijek prirode. Wu wei se može prevesti kao nedjelovanje ili živjeti bez siljenja, prepustiti se sadašnjem trenutku, živjeti spontano. U politici wu wei značio bi izbjegavanje ratova, velikih poreza i strogih zakona. U osobnom životu wu wei znači živjeti jednostavno i ponizno te u stalnom promatranju prirode i njezinih zakonitosti. Wu wei poziva i na praksu smirivanja uma i dubokog  promatranja, jer smirenom se umu predaje cijeli svemir.

Svijet možeš upoznati
čak i ako ne napuštaš vlastiti dom.
Put neba možeš uvidjeti
čak i ako ne gledaš kroz prozor.
Što dalje ideš,
to manje znaš.

Kad utišamo svoj um, kad ga ispraznimo od svih nepotrebnih i površnih misli, tek tada možemo uvidjeti što je zaista važno, i što čini esenciju života. Ako smo prezauzeti, ako samo razmišljamo o uspjehu ili svojim strahovima, propustit ćemo tisuće trenutaka ljepote i dubokog doživljaja svijeta koji trebaju stvarati našu prirodnu riznicu životnih iskustava.

Ostvari stanje potpune praznine,
čvrsto se drži unutarnjeg mira.
Ostvariti mir znači otkriti svoju pravu prirodu.
Otkriti svoju pravu prirodu znači shvatiti
svoju stalnost.
Biti svjestan stalnosti znak je
prosvijetljene spoznaje.

I svaki stih i svaku misao prožima sveto nadahnuće: priroda. Svima dostupno beskrajno vrelo uvida,ljepote i sklada. Za Lao Tzua je ona bila biblija života, vrhunski napisana knjiga kojoj se svi trebamo prikloniti. U svijetu prirode možemo pronaći filozofsku mudrost i razviti osjećaj za divljenje i mir. Lao Tzu promatra prirodu kao sveto pismo – vodu, kamen, drvo, oblak, stijene, vjetar – i pronalazi u njima poduku koja ne dolazi kroz zadana pravila ili samo kroz razmišljanje već sjeda u naše biće kroz sva naša osjetila: oči, uši, okus, njuh, dodir. Svaki djelić prirode treba nas podsjetiti na neku osobinu ili vrlinu koju bismo trebali njegovati u sebi – snaga vjetra ili planine, sočna savitljivost mlade grane, istodobna mekoća i snaga vode.

Ništa na svijetu nije mekše
i podatnije od vode.
Pa ipak, u obrušavanju na tvrdi kamen
ništa nije snažnije od nje.
 

Tekuće može svladati kruto,
a mekoća može nadjačati tvrdoću:
to znaju svi, ali nitko to ne primjenjuje.

Lao Tzu u svojim stihovima stvara posebno raspoloženje – atmosferu mira, umjerenosti, skromnosti,blagosti, prihvaćanja onog što donosi život i služenja općem dobru. Za taoiste stvarnost je bila nemjerljiva, ali ne i neshvatljiva onome čiji je um smiren. Možda je najveća vrijednost ove knjige upravo u tome što otvara nova gledišta i poziva nas da prigrlimo razne mogućnosti koje nam život pruža.

Iako su pjesme označene rednim brojevima, nije ih nužno čitati kronološkim slijedom. Svaka se odnjih može promatrati kao zasebna cjelina, univerzalna poruka i neposredan poticaj za promišljanje imeditaciju.

Želim vam da istinski uživate u čitanju ove knjige. Ona uistinu dotiče bit ljudskog postojanja i nudi razumnu mjeru po kojoj bi čovjek trebao živjeti. Ova knjiga se obraća svakom čovjeku, u svakom trenutku povijesti čovječanstva, a današnji je svijet pravo mjesto i vrijeme kada nam vrelo mudrosti Tao Te Chinga treba više nego ikad.

Marina Kralj Vidačak